Dobro, zasto uvijek moram pisati blog nakon 4 Guinessa? Sto oni to kvragu stavljaju u tu pivu? Koji je tajni sastojak koji me umiri i posjedne i natjera da pisem? Doduse pomaze to sto u hostelu u Edinburghu imaju birc i imaju laptope koje ti besplatno daju na koristenje i imaju i wireless, a vani je jebeno hladno, a mene drma prehlada i upala grla. Ali, pokraj finog, gustog Guinessa sve je to..pa...jedan najobicniji lager i to sa smanjenim udjelom alkohola, iz supermarketa u Stokholmu.
Hostel u Litton Laneu
Tipicna ulica u Dublinu
Rijeka Liffey
Ukrali double-deckere od Engleza, i onda ih ko-fol pofarbali
Dublin me osvaja na prvi pogled. Njegovo sivo nebo, olovne kapi kise i bus na kat u irskim, zuto-plavim bojama pravo su iznenadenje...not. Ali Irci se cine iskreni na prvu. Pitas u uredu na aerodromu koji je najjeftiniji put do centra i dobijes odgovor: gradski bus, broj 16a, kosta 2 eura (zapravo 2,30 eura, ali svejedno) ili mozes uzeti direktni (mislim 747 ili tako nesto) za 6 eura. Dakle, gradski bus. Ne tretiraju te kao idiota. Odlicno.
Nemam pojma gdje mi se nalazi hostel. Znam da sam gledao da je negdje u centru, a u centru se nalazi i Spire (125 m visoka, pa, igla...tehnicki stozac) pa izlazim na prvoj sljedecoj stanici. Kao svaki pravi geek vadim svoj komunikator ilim kako ga obicno zovu, mobitel, aktiviram GPS i zacas sam u hostelu. Litton lane, dovoljno mala ulica da ne bude na karti a dovoljno blizu centra da se cak ni orijentacijski invalid (poput mene) ne moze izgubiti. Korak sjeverno od rijeke Liffey. A medu najjeftinijima u Dublinu.
Ima jedna stvar koja se ponavlja od dolaska do dolaska u novo mjesto, osjetim neku napetost, neki umor zbog putovanja i sigurno tim ljudima na recepciji izgledam ko gremlin. Naravno da ne primaju Amrerican Express. Tko bi htio primati American? Tip na recepciji je doduse odlican, provodi bar pola sata objasnjavajuci mi gdje i kako i sto napraviti. Hostel je fora, bio je muzicki studio gdje su snimali izmedu ostalih i U2, Sinead O'Connor itd. Sto se tice gostiju...tu vise nisam toliko odusevljen. Golema skupina Nijemaca, pa skupina Spanjolaca....katastrofa. Samo pricaju izmedu sebe, ali jebe mi se. Ionako sam umoran od neprospavane noci dan ranije idem spavati vec oko 22. Naravno, treba spomenuti da na ovim geografskim sirinama, bez obira sto smo 1 sat iza Hrvatske, noc pada tek oko 22:30 (kad svi vi vec satima uzivate u mjesecini). Taj sam prvi dan naravno otisao do Guinessa. I natocio svoj prvi savrseni Guiness. Rado cu pokazati svakome koga bude zanimalo, naravno uz princip: 1 meni, 1 tebi, 2 meni, drugi tebi.
U muzeju vostenih figura naravno pricaju o irskoj povijesti...ovo je kad im je nestalo krumpira
Naravno doza morbidnosti ne fali ni u muzeju vostanih figura
Kao sto sam rekao
Citty hall - fora al te udave s nastankom Dublina i naravno neovisnoscu od Engleske
Ispod Citty halla
Guiness!
I Guiness koristi Win XP
Spreman za prvo tocenje Guinessa, obozavateljice spremaju foto aparate
I to je to ljudi! Dok se mjehurici dusika i uglicnog dioksida mijesaju i za sobom ostavljaju tamno bogatstvo, nemoguce je suspregnuti sline
Penny bridge, nekad se naplacivao...pogodite...1 penny za prijelaz
Jameson Distillery
Navodno dobar klub na Simtfieldu, jedan od onih klasicnih Dublinskih, kojih je sve manje
Smitfield, novi centar grada, ili su bar to tako zamislili
Tata kupis mi?
8 sretnika
Johnnie Walker - black label, Jameson, Jack Daniels
Kusac viskija
Konacno suuunce!
Posjet zatvoru....Uzitak i bol nas vodi kroz zivot
Nagradno pitanje: koji je U2 spot snimljen ovdje?
Ako je istina ono sto su nam pricali...faca, samo takva. Unistili joj zivot, obitelj, zdravlje, sve a nije puknula
Ono sto trebam svakako spomenuti je koliko su Irci ponosni na svoju zemlju. U svaki muzej u koji udete to ce vam servirati. Nije da se vidi neki ekstra animozitet prema Englezima, ali kolicina ponosa koji imaju jer su izborili neovisnost je zaista fascinantna. Mene je oprala teta vodic jer sam u jednom dvoristu cucnuo (leda me bole od hodanja, sto cu) i igrao se s kamencicem: "Ljudi su ovdje poginuli, ovo je izuzetno nepostivanje sto vi sada radite"...uh.
Drugu noc idem...pogodite gdje? Naravno na pub crawl. Jos je ludi od Londonskog, iako sve kosta jos i vise. U zadnjem klubu placam 5 eura pivu. Jeeej, ali dobro, bar nije 10. Vozali su nas satima i totalno nemam pojma gdje se nalazim kad izadem iz kluba. Srecom, cesta je puna ljudi, a svi znaju gdje se nalazi Igla pa tako i zavrsim natrag u hostelu. Gomila ljudi u potrazi za alkoholom i druzenjem. Ma odlicno. Rachel & Rachel iz Liverpoola mi totalno prodaju pricu a ja je kupujem. Navodno se tamo moze kupiti cuga za manje od funte u bircu. Cure, dolazim, nema beda. Plava Rachel radi kao frizerka i navecer kao konobarica. Treba ustediti za osiguranje za auto koji bi kupila. Cini mi se da kaze da treba platiti 2000 funti godisnje za auto koji vrijedi 500. Nismo jedini kreteni, ha? Uzimajuci u obzir da sam pred manje od mjesec dana registrirao auto....dobro se drzim.
Upoznajem i Roba, tipa pomalo suludog pogleda. Australac. Putuje godinu dana prije nego sto ce se posvetiti odvjetnistvu. Ajme meni. Sa svima prica, radi budalu od sebe, skakuce ispred nekih tipova sto sviraju irsku muziku u prvom bircu, svako bi se pozelio s njim druziti. Al opet ima taj pogled kao da ce izvuci neko oruzje i napraviti neko sranje. Drugi dan ga vidim u tramvaju...u cijelom Dublinu bas na njega moram naletiti. Pravim se da ga ne vidim, valjda me nije i u Skotsku slijedio.
Bagra krece u izlaz
Rachel & Rachel
Zadnji dan obilazim jos neke stvari koje nisam vidio Christ Church, Dublinia, a imam i upad u Nacionalni vodeni centar...uf...bazen k'o nas na Kantridi, i 3 vodena tobogana. Gubitak vremena i novaca. Ali ima u tome i jedan pozitivan trenutak....kad sam vidio da od 50ak ljudi nisam jedini u slip kupacama! Bio je jos jedan, cca 50 godina, recimo Poljak. Bolje ikakvo drustvo nego biti sam :) Ma zaboli me, to sam i ocekivao. Cak sam i mislio pitati u hostelu da li je to prihvatljivo, al sto me briga. Ovako su barem 3 petnaestgodisnjakinje zvizdale zamnom, i odbijam pomisliti da je to bilo sarkasticno.
Muzej arehologije
Osmerac
E ovo je zanimljiva prica. Imaju nekoliko tipova koji su se mumificirali u mocvari, ocuvana je kosa, unutarnji organi, svasta. Prica o jednom tipu je posebna. Dakle rijec je o razdoblju cca 300 godina prije nove ere. Visok je 1,91m (ej, 1,91 prije vise od 2000 godina) i plemenita je roda (tipa ima krzneni ogrtac ili slicno). Ali, osim toga, odrezane su mu bradavice, da, da, ono na sisama. Zasto? Jer u to doba bio je obicaj posisati bradavice kralju kao znak poniznosti, dakle odrezes mu bradavice i ne moze vise biti kralj. E ludi Irci.
Macka je zaglavila u orguljama kad se zaletila za stakorom i tako su stajali puno godina...karma?
Jos malo nacionalizma
Zadnji dan zaletio sam se i na 10km trcanja oko poluotoka Howtha, sjeveroistocno od Dublina. Nemos vjerovati sto ti Irci smatraju "neprohodnim, skliskim i opasnim", maltene nase Korzo. Naravno, invalidan oko smjera kao i inace odem malo previse zapadno, i umjesto znaka za vlak gledam kako se km do Dublina tope...13..12..uf. Da nisam kupio kartu otrcao bi i tih 12 km :)
Cetvrti dan vrijeme je za polazak. Mukotrpno se pakiram (joj sto to mrzim) i uskacem na bus za aerodrom (oopet gradski, ofkors). Ono sto morate imati na pameti kad koristite taj oblik javnog prijevoza: 1) relativno dugo traje - racunajte 40min 2) bez pardona vozac moze odbiti prijevoz jer "nema prostora za prtljagu na busu". Dakle krenuti na vrijeme.
Evo gotov i ovaj nastavak. Pisao sam ga barem u tri navrata, uz Guiness, Fosters i caj, i pisao bi jos ali vec je vrijeme i za polazak iz Skotske. Sljedeca stanica: Oslo.
