Ako želiš pogledati koliki su ti podočnjaci ostali od one jedne cuge sinoć moraš si uzeti ogledalo. Ista stvar je s razmišljanjima i uvjerenjima, ali ogledalo nađeš tako da otputuješ negdje po prvi put i pogledaš sebe u očima stranca. U jednom trenutku vidiš svoju (ne)vrijednost i to je odlično. S takvog putovanja vratiš se bogatiji za iskustvo i siromašniji u lovi.
Dodatni bonus je što nemam klasičan posao gdje se za godišnji moram dogovarati mjesecima unaprijed, nemam 3 klinca u različitoj fazi odvikavanja od pelena ili učenja konstantnog govorenja "neću" ili "moram" i nemam ženu s kojom bi sve morao koordinirati. Iako priznajem da bi to bilo normalnije od odluke da odem 2 tjedna đirati se sam po Europi.
Nisam neki poseban putnik, a nisam ni avanturist. Već sam rezervirao i par hostela i imam sve letove definirane, a i javio sam se ljudima koje ću posjetiti. Jebiga, valjda sam djevica u podznaku ili nešto. Nije ni da ću sutra prvi puta letjeti. Studirao sam u 3 zemlje, živio u 2, posjetio 4 kontinenta i 23 države, popeo Kilimanjaro i Mt. Blanc. Valjda se volim gledati u tuđim očima.
Koji je plan? 2 tjedna, 5 zemalja, 7+ gradova, 5405km i 12 sati letenja. I to sve za čim manje love.
Ovaj ću blog pokušati pisati prvenstveno sebi za uspomenu, al' ako netko naleti i pročita i ako se još (nedajbože) nekome svidi... :).
