ponedjeljak, 1. kolovoza 2011.

Aberdeen, Edinburgh 24. - 27. 07.

Skotska...kamenje, wiskey, kilt, gajde. Sto jos? Lijepa priroda, bogata povijest i veseli ljudi.

Doslo je vrijeme za Skotsku, a ja sam se potpuno prepustio putovanju. Letim iz Dublina za Aberdeen, ne znam tocno vrijeme leta (negdje poslije 13), niti ista o Aberdeenu. Zapocinjem razgovor s domorotkama u avionu i reakcija je otprilike: "Aberdeen? Pa, tamo nema nista za raditi.... ok, imamo katedralu, a nema bas ni muzeja. Hostel? Nemamo pojma. To ti je vise naftaski grad, nastao kada se pocela crpiti nafta u sjevernom moru." Ok, jos jednom ispadam pomalo cudan. Ali, tako mi odgovara. Bas namjerno nisam ni hostel rezervirao niti procitao ista o gradu. Ne znam ni kamo cu tocno u Skotskoj. Racunam Glasgow i/ili Edinburgh. Gledam karte, e krivo sam zapamtio, letim za Oslo 27., a ne 28. Ok, onda vjerojatno samo Aberdeen i Edinburgh. Nalazim clancic o Aberdeenu u casopisu od Ryanaira, a i na karti s rutama odokativno procjenjujem koliko je udaljen od Edinburgha i Glasgowa. Aberdeen je grad s najvise dvoraca po kvardatnom metru i rodno mjesto Annie Lenox. Ok. Slijecemo i moje susjede iz aviona masu i vicu "sretno s nalaskom smjestaja!" iliti "nemoj poginuti".

Smjestam se u "youth" hostel u Aberdeenu, fora kamena kuca. Doduse ovdje su sve kuce granitne, plocnici su granitni, ograde su granitne. Sve je granitno. Stabilno i vrlo vrlo sivo. U "youth" hostelu je odokativno prosjek godina 55. Nisam ja u cvijetu mladosti, ali daaaaj. S kim da pijem?

Ima dosta titula, mora da je dobar pastir

Nesto a'la boce

Crkva na prodaju, zainteresirani?
Hladno je i vlazno. Pravi sjever Europe. Da li sam napomenuo da sam na put krenuo bez jakne? Bez dugih hlaca? S jednom dugom majicom? E pa jesam. Kombinacija smotanosti i filozofije "briga me". U ovom slucaju i u ovim okolnostima dovela je do prilicno solidne prehlade, upale grla, vjerojatno i nekakve temperaturice. Nisam cvjetic, ali prpa me da to ne postane nekakva angina pa da trazi antibiotike. Bila bi to koma, na nekih pola puta sam, a fora stvari cekaju. Zaletio sam se u jedan obilazak grada, malo do University of Aberdeen i botanickih vrtova, ali ovaj put preskacem birceve i vracam se u hostel u razumno doba. Odlucujem se za Edinburgh za sljedece dvije noci i krecem sutra u 11.
Royal Chapell, University of Aberdeen

Botanicki vrtovi

Jedno 10 nogometnih terena u stambenoj cetvrti...tako se to radi. Cek s kim smo u skupini za kvalifikacije?





Ovu je vec netko kupio...birc.

 U Edinburghu...sunce! Kako dobra odluka. Odmah do zeljeznicke stanice ogroman je Princess park, ljudi leze po travi, vrtuljak, standovi. S druge strane niz ducana i gdje god pogledas nekakav dvorac, spomenik, crkva ili slicno. Grad i to kakav. Al trese me prehlada, pa se idem malo skulirati u hostel i onda u obilazak. Hostel je ovaj put pravi pogodak. Odlican je, vibra je super, blizu je centra, zgodna cura na recepciji. Kanadanka.


Edinburgh i Princess park u prvom planu

Slijedi standardni postupak kao u svakom novom gradu: nogu pred nogu i tako satima, gledaj lijevo, desno, gore, slusaj, pjevaj. Osjeti grad. Guraj se s ljudima, lezi na travu. Slikaj. Njuskaj. Navecer cuga u baru hostela i pisanja bloga i u krpe. Sutra je udarni dan za obilazak turistickih stvari i birceva.

The royal mile, milja od dvorca do necega drugog bitnog


St. Gillian's cathedral. Gillian je bio Francuz koji je skocio pred strijelu kako bi spasio lane i to se ljudima toliko svidjelo da su ga uvezli u Skotsku.


Ovaj se put odlucujem za mrvicu drukciji pristup. Umjesto povijesnih posjecujem, pa recimo, drustvene stvari. Prva postaja Edinburgh Dungeon. Prica kroz penalni sustav Edinburgha, kroz koju te vode glumci. Fora crtice iz povijesti, prica o incestnoj obitelji ljudozdera koji su zivjeli nedaleko Edinburgha. Simulacija vjesanja za kraj. Nakon toga posjet muzeju optickih iluzija.


Unutrasnjost St. Gillians
 
Camera obscura, dosta optickih varki



Sto je muskarcu uvijek na pameti?

Onda se odlucujem za Golden Mile turu. Vodic nas sat i pol voza po podrucju od maksimalno kvadratnog kilometra. Genijalno. Preporucam. Znate pricu od Dr. Jekyllu i Mr. Hydu? Temeljena na istinitoj prici iz Edinburgha. Covjek je bio predsjednik ceha inzenjera, imao zenu, 2 ljubavnice i 13 djece. Bio ugledni pripadnik drustva, a po nocima pljackao po kucama (kako bi mogao uzdrzavati ljubavnice i djecu, naravno).

Ulovili ga kad je pokusao opljackati poreznu upravu, ej, poreznu! Osudili ga na smrt. Takvo je vrijeme bilo, npr. kad bi te ulovili prvi put za prosnju bi ti zapecatili znak na obraz (uzarenim zeljezom, a ne tintom). Drugi put...vjesala. Naravno nas Deacon Brodie se snasao i ovaj put i dogovorio s krvnikom. U to doba vrat bi puknuo u 1 od 10 puta, a ostali bi umrli od gusenja, i eto prilike za bijeg. E, ali, on je na kraju ispao taj 1/10 i krc.


Originalni dr Jekyll i mr Hyde


Mjesto za kraljevske objave (i vjesanja)

I jedna evakuacija hostela...a ja taman spavao

Ok, shvatili smo. Svi moraju platiti. I tata, i mama i dijete. Svi.



Navecer na kraju opet odustajem od izlaska, druzim se s ljudima. Slusam svakakve situacije. Npr. tip cca 25, Australac. Prodao kucu, auto, dao otkaz na poslu i sada putuje Europom. Bojim se pitati zasto. Sigurno je nesto tipa "cura me prevarila s najboljim frendom, a mama je znala a nije mi rekla". Svatko ima svoj razlog za putovanje.

Hostel



Sutradan laganini...pisem blog (prosli nastavak), doruckujem, pricam s curom iz nocne smjene, Amandom, pakiram i pozdravljam Edinburgh. Sigurno se vidimo opet. Skotska je jeftinija od Irske, lijepa i divlja. Zasluzuje da joj se posvetim neko vrijeme, recimo na bajk turi ili s rent a carom.